Na marginama svijeta: Rim
Pizza – jedini trokut ljubavi koji želim...
Žuljalo me. Žuljanje u grlu sam riješio islom a žuljanje u nogama i stražnjici trodnevnim izletom u Rim. Ispravak netočnog navoda: Trodnevnim gastro izletom u Rim.
Zašto baš tamo?
Obećao sam prijateljici da ću je, kad se vratim kući, odvesti na pizzu.
Nije očekivala Rim. Ali zašto ne?
Htio sam da Dora doživi tu pizzu i Italiju na malo drugačiji način. Pa zašto ne rezervirati “naj trash” smještaj u povijesti smještaja, gdje te na ulasku dočekaju povješane zastave svih postojećih i ne postojećih zemalja? Dosjetio se domaćin da bi zastave mogao staviti i na prozore umjesto zavjesa i na krevet umjesto prekrivača. Zašto ne?
E pa reći ću vam zašto. Jer se isti domaćin očito nikad nije dosjetio usisati sloj prašine ispod kreveta od koje si mogao napraviti snjegovića.
Note to myself (Napomena meni): Dora je alergična na prašinu. To nisam znao. Jednako kao što nisam znao da su Nisita sprej i mast super kombinacija i u slučaju alergije. No, učimo dok smo živi. Sljedeći put ću dvaput razmisliti prije nego li se odlučim za takav “iskustveni” smještaj.
Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin!
Mi smo to možda malo predoslovno shvatili.
Za doručak – Mozzarella. Preko poznanikovog poznanika nabavili smo domaću. I ta Mozzarella nema veze s onom koja se može kupiti kod nas. Po novom volim Mozzarellu.
Međuobrok prvi – pizza cut. Na petnaestominutnom putu od smještaja do užeg centra grada, čovjek ogladni. Rimski pizza cutovi veze nemaju s našima. Prodaju je na vagu i pizzu režu škarama! Sad mi je puno jasnije odakle naziv “pizza cut”.
Ručak – Pizza u restoranu na kolodvoru. Ona okrugla. Nikad ne bih rekao, ali to je bila najfinija pizza koju sam u životu jeo. Možda zato što nisam probao pizzu u Napulju.
Desert – Tiramisu. Jedan koji smo dijelili. Da možemo pojesti više. Pa smo zato otišli na dva različita mjesta. Nisam volio tiramisu. Sve do sad.
Međuobrok drugi – Trapizzino. Osim naziva, veze nema s pizzom. Okusom podsjeća na gulaš u kruhu.
Večera – ok pizza u nekom žnj restoranu. Osim činjenice da smo za predjelo pizzi dobili pečeni krumpir, nije vrijedno spomena.
Ponoviti hranidbeni uzorak i u ostale dane boravka.
Nisam siguran kako su Rimljani podnosili tolike količine teške hrane bez Silicolgel-a, ali ja nisam htio riskirati.
"Rekao si me voditi i na kavu. Znači li to da sljedeći put idemo u Brazil?" – upitala me vrckavim osmijehom i naslonila glavu na moje rame.
Salveo CEE
