Nimalo umjerena avantura u Moskvi
Moskva već dugo zauzima visoko mjesto na mojoj listi neposjećenih destinacija, i sad je konačno došlo vrijeme da je prekrižim.
Stigao sam do posljednje postaje moje transmongolske avanture, velike (u doslovnom i prenesenom značenju) ruske metropole.
Lista must-see mjesta koje sam planirao posjetiti u Moskvi bila je toliko duga da je nikako nisam uspijevao uklopiti u raspored u tri dana, koliko sam planirao biti tamo. Ne bih ga uspio realizirati čak ni da se mogu teleportirati od točke A do točke B (a nažalost, umjesto toga osuđen sam na vožnje metroom i po više od sat vremena). Zato sam samo zgužvao itinerar i bacio ga u smeće. Gdje me moskovski putevi odvedu, dobro me odvedu. Siguran sam da mi neće biti dosadno.
Grad ekstrema
Kad bi morao ukupni dojam Moskve opisati jednom riječju, to bi bila riječ – ekstremi. U tom gradu nema umjerenosti. Od ekstremnog raskoša do potpune jednoličnosti, od jarkih boja do totalnog sivila, od ekstremnog luksuza do teškog siromaštva, od ekstremne hladnoće do teških vrućina… A ja sam od ekstremnog kašlja koji me mučio na putovanju dosegao potpuni mir u plućima i bio spreman istražiti svu šarolikost ovog grada.
Dođeš u centar Moskve i odmah ti oči ispadnu – fascinantna, bajkovita arhitektura, umjetničke slike na zidovima ulica, primamljivi izlozi… Ne znaš gdje bi prvo gledao. Odeš nekoliko metro stanica u periferiju i pogledaš oko sebe – siva zgradurina 1, siva zgradurina 2, siva zgradurina 3, 4, 5 itd… Sve iste, sve masivne, sve udaljene jedna od druge, kao da su planski izgrađene da se osjećaš maleno. U jednoj od takvih zgradurina bio je i moj smještaj koji sam pronašao u zadnji čas, na 16. katu, sa zidnim tapetama kojima ne želim znati godište (niti kad su zadnji put očišćene) i prozorima zalijepljenim izolir trakom.
Bakica koja mi je iznajmila stan, naravno, nije znala engleski. Gledala je moju putovnicu dok sam joj slovkanjem pokušavao objasniti najosnovnije stvari i samo me prekinula i rekla “Nu davaj po harvatski…” Ona je mene sve razumjela – ja nju ništa, ali uspjeli smo nekako obaviti primopredaju. Autentični “doživljaj” dobio sam po nimalo skromnoj cijeni – koliko je bilo derutno, toliko je bilo i skupo.
Zdravlje ne voli ekstreme
Za večernji izlazak u grad nisam imao ništa prikladnije za obući od debele perjanice koju sam brzinski kupio u nekom naselju blizu Bajkalskog jezera kad je hladnoća postala nesnosna. Mislim da je to najdeblji komad odjeće koji sam ikada posjedovao, a malo je reći da sam u njemu izgledao smiješno. No, nisam htio riskirati sa sjevernim vjetrom koji je prema večeri puhao sve jače…
Čak ni ta teška, debela jakna nije puno pomogla protiv naleta ledenih vjetrova koji te mlate po kostima. Nikad u životu nisam bolje shvaćao sudbinu jadnog Akakija Akakijeviča iz Gogoljeve “Kabanice”… No, što se dogodi kad uđeš u metro? Totalna suprotnost, naravno – stiskavac i teška sauna. I onda opet izađi na vjetar znojan ispod jakne… Srećom, jakna je imala i duboke džepove pa sam se mogao dobro opremiti isla pastilama da moje grlo skupo ne plati ove ekstremne promjene.
Show se mora nastaviti
Centar grada u svjetlima navečer izgleda toliko spektakularno da sam istrpio hladnoću, a onda sam planirao malo zaviriti u moskovski noćni život. Probao sam ući u nekoliko klubova, no, nakon kratkog pogleda na moju preveliku perjanicu i dvotjednu bradu, zaštitari su me samo pogledom otpravili u drugom smjeru.
Već kad sam se pomirio da ću morati odustati i provesti večer u svom “veselom” apartmanu, u nekom zabačenom uglu privukao me natpis – “Караоке”, ili, po našemu – “Karaoke”! Tamo nije bilo zaštitara. Atmosfera je bila ležerna, uglavnom studentska ekipa, a s pozornice su na rusko-engleskom naglasku amaterskih pjevača vrištali američki hitovi. Odmah sam se udomaćio u prvom slobodnom separeu, a nitko me nije posebno doživljavao. Ja ne bih bio ja, da nisam odlučio to promijeniti. Ruski čaj bio je moje piće za večeras, a odlučio sam ga začiniti okusom trešnje isla medic pastila – mog glavnog aduta za glas. Ako se i moram ekstremno osramotiti, onda je zabačeni moskovski birc savršeno mjesto za to! Pozornice, stižem….
Salveo CEE
