01.09.2023.

Kada tica postane ptica, a liba riba?

Piše: Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped

Kada "tica" postane ptica, a "liba" riba?

Najčešći oblik komunikacije s okolinom je pomoću govornog jezika koji, uz poznavanje jezika na kojem se odvija komunikacija, zahtijeva i pravilno izgovaranje glasova.

Ako osoba ne može izgovoriti pravilno neki glas kažemo kako je riječ o artikulacijskim teškoćama.

Upravo su te teškoće najčešći govorno-jezični poremećaj u predškolskoj dobi i razlog zbog kojeg se roditelji obrate logopedu.

Artikulacijske teškoće označavaju motoričku nemogućnost pravilnog izgovora glasa ili skupine glasova, koja iza sebe može imati različite uzroke.

Kao što su odstupanja u građi artikulatora i funkcionalna odstupanja koja karakterizira nedovoljna motorička kontrola i smanjen opseg pokreta artikulatora.

Također, ako dijete ima učestale upale uha koje su praćene pojavom cerumena (ušnog voska) može doći do nesigurnosti u prepoznavanju pojedinih glasova koje, ukoliko je stanje dugotrajno, vodi do krivog izgovora.

Često se dogodi kako dijete u nekoj situaciji određeni glas izgovara pravilno, dok u drugoj ne, te zamjene su nesustavne, riječi mogu biti skraćene, i samim time jako narušavaju razumljivost govora.

U tome slučaju govorimo o fonološkom poremećaju.

Ako pričate s puno djece predškolske dobi često ćete vidjeti i kombinaciju ovih poremećaja, odnosno artikulacijsko-fonološki poremećaj.

U slučaju artikulacijsko-fonološkog poremećaja imate dojam kako dijete može izgovoriti neki glas „ali ga ne želi izgovoriti“, a ustvari se iza toga krije pozadina u kojoj dijete nije sigurno koji glas treba izgovoriti.

Nesigurnost u tome koji glas je čulo, pamćenju glasova koje mora ponoviti i diskriminaciji sličnih glasova, ako malo razmislite i vama se to sigurno nekad dogodilo, npr. kada ste krivo čuli tekst neke pjesme.

Prema postojećim istraživanjima ove teškoće prisutne su kod 30-40% djece predškolske dobi, odnosno svako treće dijete u vrtiću ima neki oblik artikulacijsko-fonoloških teškoća, od čega su artikulacijski poremećaju češći kod dječaka, a fonološki kod djevojčica.

Sada kada znate ovu informaciju, sigurno većina djece s kojom imate kontakt ima artikulacijsko-fonološke teškoće, no nepravilni izgovor glasova i nesigurne fonološke slike riječi (zamjena glasova unutar riječi) dio su odrastanja i sazrijevanja djeteta, pa se kao takve i očekuju u određenoj dobi.

Do kada tolerirati nepravilan izgovor?

S fonološke strane, između ostalih, prisutno je ponavljanje slogova (npr. Baka – baba), izostavljanje zadnjeg suglasnika u riječi (npr. Pupak – pupa), izostavljanje nenaglašenog sloga (banana- nana), izostavljanje suglasnika na početku riječi ili zamjena (ptica – tica, četiri - cetiri).

Ako se ove glasovne zamjene javljaju do navršene 4 godine fonološki razvoj smatra se urednim.

Slična situacija i kod razvoja artikulacije glasova.

Do dobi od 3 godine i 6 mjeseci dijete bi trebalo pravilno izgovarati glasove P, B, T, D, K, G, M, N, J, F, V, H, L, A, E, I, O, U, a s 4 godine LJ, NJ i R. Glasove S, Z, C djeca svladavaju do 5 godine života, a Š, Ž, Č, Ć, Đ, DŽ do 5 godina i šest mjeseci.

Ovdje bi voljela napomenuti da nisu svi nepravilni izgovori jednako „prihvatljivi“, te ukoliko primijetite kod djeteta stražnji izgovor glasa R (odnosno francusko R), ili izgovor glasova S, Z, C i Š, Ž, Č, Ć s prolaskom zračne struje lateralno (s obje strane jezika) preporuča se odmah obratiti logopedu.

Kada "tica" postane ptica, a "liba" riba?

Kako pomoći djetetu kod artikulacijskih poremećaja?

Ako su prisutni artikulacijski poremećaji, kojima je uzrok čista motorička nemogućnost pravilnog izgovora glasa, kroz igru možete povećati kontrolu i opseg pokreta.

Pravilnim izgovorom glasova te ne ispravljanjem djeteta i izbjegavanjem inzistiranja na pravilnom izgovoru glasa djetetu možete pomoći razviti pravilne fonološke slike riječi.

Opće poznata stvar je da djeca vole igru te kroz igru najlakše uče i usvajaju nova znanja i vještine.

Takozvane vježbe pokretljivosti artikulatora mogu reducirati artikulacijske poremećaje ili skratiti trajanje logopedske terapije.

Jedna od najzabavnijih aktivnosti, koja uvježbava opseg pokreta jezika je lizanje sladoleda, ili oblizivanje nakon što je dijete pojelo čokoladu koje ima oko cijelih usta.

Roditelji često odmah nakon hranjenja brišu dijete kako ne bi bilo prljavo, no ako ga ostavimo nekoliko minuta nakon jela „zamusanog“ ono će samo pokušati s jezikom dohvatiti ono malo preostale čokolade ili sladoleda iznad/ispod/pokraj usnice i samim tim činom vježbati vertikalne i lateralne pokrete jezika.

Osim jezika u artikulaciji važnu ulogu imaju usta.

Jedan od težih pokreta je okluzija usana, odnosno stavljane usana u okrugli položaj, kao kod izgovora glasova U ili O.

Nemogućnost okluzije neće značajno narušiti izgovor tih glasova, ali će otežati izgovor glasova kao što su Š i Ž.

Kao što znamo, sva djeca vole balone, no sva djeca ne znaju napuhati balone, jer ta aktivnost zahtjeva kontrolu obraza, okrugli položaj usana (okluziju) i usmjeravanje zraka u pravom trenutku.

Zato ljubav prema balonima možemo iskoristiti za vježbanje artikulatora, ali prilagođeno dobi i mogućnostima djeteta.

Prva aktivnost koju možete raditi je puhanje balončića u čašu kroz slamčicu.

Najbolje da dijete to radi po modelu, možete uposliti starijeg brata ili seku, ili probuditi zaspalo dijete u sebi, i osigurati si nekoliko minuta smijeha i uživanja.

Slijedeća aktivnost su baloni od sapunice, koji uz pokrete artikulatora mogu vježbati i finu motoriku ukoliko zadate djetetu da s prstićem probuši što više balončića.

Zadnji stadij bilo bi puhanje klasičnih balona.

Koliko god dijete uživalo u nekoj aktivnosti, često dođe do zasićenja i potrebe za promjenom iako vještina nije u potpunosti savladana.

U tim situacijama možete uz slamčice uzeti i vatu, od koje napravite loptice i imate utrku preko stola/sobe, tko će prvi otpuhat svoju lopticu do cilja.

A ako imate još k tome kutiju (npr. za cipele) i olovku s kojom na kutiju nacrtate gol i centar, evo vam idealnog terena za jedan slamkomet (mislim da pravila nogometa / stolnog nogometa i/ili rukometa ne treba dodatno pojašnjavati 😉).

O autorici teksta:

Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped, ESCF specijalist za poremećaje tečnosti govora

Certificirani terapeut Lidcombe programa za terapiju djece predškolske dobi koja mucaju.

Višegodišnje iskustvo stekla je radom u zdravstvenom sustavu gdje je djelovala u području logopedije - od pedijatrijske do neurološke populacije.

Uže područje zanimanja su joj mucanje i poremećaji tečnosti govora, disfagije i neurološki jezično-govorni poremećaji.

Trenutno je doktorant na doktorskom studiju Translacijska istraživanja u biomedicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu s interesom istraživanja usmjerenom prema poremećajima gutanja (disfagija) kod osoba s dijagnozom multiple skleroze.