Moje dijete teško uči. Zašto?
Piše: Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped
Polazak u školu važan je događaj za svako dijete i njegove roditelje.
Dijete započinje novo putovanje kroz usvajanje i razvoj različitih znanja i vještina, a jedna od najvažnijih je svladavanje vještine čitanja i pisanja. Za uspješno svladavanje vještina čitanja i pisanja potrebno je razviti cijeli niz predvještina kroz predškolsku dob.
Predvještine za usvajanje čitanja i pisanja razvijaju se od najranije dobi, kroz slikovnice, stvaranje pozitivnog odnosa prema čitanju i tzv. "znanje o tisku", odnosno mogućnost djeteta da prepozna slova od drugih oblika, mala od velikih slova, riječ unutar rečenice, smjer čitanja itd. Različite pjesmice i brojalice, osmišljavanje rime, razdvajanje riječi na slogove i glasova također su važne vještine nužne za čitanje i pisanje, kao i bogatstvo rječnika, razumijevanje uputa i jezično izražavanje općenito.
Ukoliko dođe do nesrazmjera među nekim od ovih vještina postoji mogućnost da će se polaskom u školu javiti teškoće učenja, čitanja i/ili pisanja.
Iako se odraslim, uvježbanim čitačima ne čini tako, usvajanje čitanja i pisanja i nije tako jednostavan zadatak. Tijekom usvajanja predvještina može doći do teškoća usvajanja u čitanju i pisanju, specifičnih teškoća čitanja i pisanja kao i teškoća u učenju.
Specifične teškoće čitanja i pisanja
Dijete s disleksijom ili disgrafijom pri pisanju i čitanju činit će značajan broj grešaka istog tipa. Npr., to mogu biti zamjene sličnih grafema (slova) m-n, d-b, u-n; zamjene fonetski sličnih glasova (brod-drob, drag-trag), zamjene, dodavanje slogova, preskakanje riječi ili redaka i slično.
Ono što je važno kod utvrđivanja disleksije jest da kod djeteta ne postoje nikakve druge teškoće (intelektualne, koncentracije i pažnje, vida, sluha).
Neke od nabrojanih pogreški koje osobe s disleksijom rade uobičajene su za djecu koja uče čitati i pisati, zbog čega se disleksija dijagnosticira tek u trećem razredu osnovne škole. Zašto? Zato jer svako dijete usvaja čitanje i pisanje svojim tempom, zbog čega je potrebno poštivati njihovu individualnost.
Teškoće učenja
Nasuprot specifičnim teškoćama čitanja i pisanja nalaze se teškoće učenja koje su često posljedica nedovoljno razvijenih predvještina čitanja i pisanja ili su povezane s nekom drugom karakteristikom djeteta koja u predškolskoj dobi nije bila prepoznata, no mogu biti i posljedica neke već prepoznate teškoće.
Za razliku od vrtića ili male škole, polaskom u školu od djece se zahtijeva praćenje niza pravila, uputa i detalja. Zadatci koji dolaze pred djecu su složeniji, upute su striktne i dijete nema puno prostora za improvizaciju u odnosu na ranije.
Prema istraživanjima, djeca koja imaju teškoće u učenju, u što spada i usvajanje čitanja i pisanja, često su inteligentna djeca koja su s drugim vještinama nadoknađivala teškoće kao što su jezično razumijevanje, vizualna percepcija, fonološka svjesnost. Njihove teškoće posljedica su predispozicije koju dijete ima ili nekog stečenog oštećenja koje za posljedicu ima razlike u kognitivnom funkcioniranju i obradi informacija. Češće se javljaju kod dječaka.
Opisati teškoće učenja nije jednostavno jer se razlikuju od djeteta do djeteta, a prođu li nezapažene, djeca često mogu biti okarakterizirana kao zločesta, lijena, nepažljiva, neposlušna…
Kako prepoznati teškoće učenja?
Ako se pažljivo promatra, teškoće se mogu primijetiti i prije polaska u školu. Djeca jako vole slušati i pričati priče/doživljaje, učiti nove stvari, ali i čitati slikovnice, pjevati pjesmice, brojalice. Kod djece koja imaju teškoće učenja ove aktivnosti mogu biti teške.
U slučaju kada kod djeteta primijetite neke od slijedećih teškoća preporuča se obratiti učitelju kako bi se djetetu olakšalo usvajanje školskog gradiva:
- Tijekom razgovora o vlastitim idejama, doživljajima dijete može imati teškoće u nalaženju „prave“ riječi, ima osjećaj da je riječ na vrhu jezika, često koristi pauze i poštapalice kako bi uspjelo ispričati što želi
- Otežano usvaja nove riječi i prati upute ili ne razumije neka pitanja
- Teško pamti brojeve, posebice po redu, detalje u pričama i/ili upute koje daje učiteljica (npr. stalno zaboravi što ima za zadaću)
- Često nije sigurno što je lijevo ili desno, što otežava usvajanje čitanja i pisanja (d-b, m-n)
- U pisanju miješa redoslijed slova unutar riječi, teško povezuje glas s grafemom („slovo“ koje čuje sa slovom koje mora napisati)
- U računanju miješa redoslijed znamenki, teško se orijentira u vremenu (prije-poslije).
Mogu li olakšati djetetu?
Prepoznavanjem postojanja teškoća učenja moramo biti svjesni da će te teškoće trajati kroz cijelo školovanje.
Djetetu će biti potrebno dosta truda i rada na sebi i zadatcima ukoliko želi uspješno savladati školsko gradivo. Vi kao roditelj trebate biti velika podrška i imati puno razumijevanja.
Ovisno o djetetovim vještinama i sposobnostima potrebno je prilagoditi pristup, no vi kao roditelj možete s nekim aktivnostima olakšati djetetu usvajanje formalnih znanja i vještina.
Upoznavanje sa slikovnicama, knjigama, onime što nam one prenose i na koji način djetetu pomažu usvojiti temeljna znanja o tisku i pisanoj riječi.
Sadržaj slikovnica u ovoj fazi usmjeren je na djetetove interese jer će na taj način kroz igru puno toga naučiti (nove riječi, strukture rečenica koje su popraćene slikama, vizualno prepoznavanje grafema).
Ovisno o djetetovim vještinama i sposobnostima potrebno je prilagoditi pristup, no vi kao roditelj možete s nekim aktivnostima olakšati djetetu usvajanje formalnih znanja i vještina.
Nakon čitanja slikovnice porazgovarajte s djetetom o čemu je bila riječ, kako bi na zabavan način vježbali razumijevanje. Poznato je da struka preporuča što manje vremena pred ekranima, ali djeca ipak jako vole crtiće. Iskoristite svaki crtić koji dijete pogleda za razgovor o tome što je vidjelo, te kroz to vježbajte jezično razumijevanje i izražavanje.
Prepoznavanje slova također nije mala stvar, tu ima puno detalja za paziti. U tome vam mogu pomoći igre koje zahtijevaju papir i olovku, a od djeteta se očekuje da spoji parove različitih konkretnih i/ili apstraktnih oblika, da prepozna zadano slovo između mnoštva slova ispisanih na papiru, ili da razazna slovo ispisano među brojevima.
Također, djetetu možete zadati zadatak traženja razlike između dvije slike ili da spoji točkice kako bi dobili sliku.
Kada dijete savlada osnove čitanja i pisanja, preporuča se ove aktivnosti nadograditi jednostavnim tekstovima i pisanim zadatcima uz postavljanje potpitanja i nuđenje odgovora na izbor.
Za izvršavanje zadataka dijete s teškoćama učenja mora se često više fokusirati u odnosu na vršnjake što može uzrokovati ubrzanu pojavu umora i pad koncentracije.
Kada dijete na nastavi lako izgubi koncentraciju najčešće se počne igrati i ometati nastavu zbog čega može biti i okarakterizirano kao zločesto ili nepažljivo, zato pripazite da se, ukoliko primijetite ovakve teškoće, ne ustručavate potražiti pomoć logopeda i ostalih stručnih suradnika.
Kad primijetite da dijete u zadatku više ne sudjeluje jednako aktivno, uzmite pauzu i nastavite nakon nekoliko minuta.
Uz odmor i različite rutine, poboljšanju koncentracije može pomoći i prehrana bogata omega-3 i omega-6 masnim kiselinama koje imaju važnu ulogu u razvoju mozga, pamćenja i procesa učenja, koje su dostupne i kroz Esprico dodatak prehrani koji sadrži esencijalne masne kiseline, cink i magnezij.
Preporučene dnevne doze ne smiju se prekoračiti. Proizvod treba čuvati od dohvata male djece. Dodatak prehrani nije nadomjestak ili zamjena uravnoteženoj prehrani. Važno je pridržavati se uravnotežene i raznovrsne prehrane i zdravog načina života.
Literatura:
https://www.asha.org/practice-portal/clinical-topics/written-language-disorders/disorders-of-reading-and-writing/
https://www.asha.org/public/speech/disorders/learning-disabilities/
https://www.asha.org/practice-portal/clinical-topics/written-language-disorders/
O autorici teksta:
Jelena Bartolović Vučković, prof. logoped, ESCF specijalist za poremećaje tečnosti govora.
Certificirani terapeut Lidcombe programa za terapiju djece predškolske dobi koja mucaju.
Višegodišnje iskustvo stekla je radom u zdravstvenom sustavu gdje je djelovala u području logopedije - od pedijatrijske do neurološke populacije.
Uže područje zanimanja su joj mucanje i poremećaji tečnosti govora, disfagije i neurološki jezično-govorni poremećaji.
Trenutno je doktorant na doktorskom studiju Translacijska istraživanja u biomedicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu s interesom istraživanja usmjerenom prema poremećajima gutanja (disfagija) kod osoba s dijagnozom multiple skleroze.